Teinturier, précoce i menieur, pa crni, sivi i bijeli, dijelovi su najčešćih naziva pinota, sorte koju čovjek uzgaja oko 2000 godina i dosad je registrirano više od 1000 klonova. Grozd nalikuje češeru pa je jedna od teorija o nastanku naziva vezana uz bor, koji se na francuskom kaže pin. Druga je da su ga nazvali prema francuskom mjestu Pinos ili Pignols, gdje su u prošlosti uzgajali grožđe i radili vina za dvor.
Pobijelio je
Originalni pinot je crni. Mnogi ga smatraju najboljom sortom za proizvodnju vina, a crni pinoti iz Burgundije desetljećima su najskuplja vina na svijetu. Na njemačkom govornom području zovu ga izvedenicama riječi burgunder ili burgundac. Sivi pinot je prirodnim mutacijama izgubio dio boje, ali grožđe mu još ima dosta tamnu kožicu, a vina ipak spadaju u bijela. Bijeli pinot, pak, dodatno je iskoračio i sasvim pobijelio.
U povijesti su ga često miješali sa chardonnayom, a kod nas čak i krajem prošlog tisućljeća. Crni pinot je, a to znači i bijeli, jedan od roditelja chardonnaya. Prve bilješke o bijelom pinotu datiraju iz 1895. i 1896. Mutante su pronašli u Burgundiji, u vinogradima u Chassagne-Montrachetu te Nuits-Saint-Georgesu, a tvrde kako su nastali mutacijom sivoga.
U Pfalzu je ruländer
Prvo spominjanje sivog pinota (pinot gris) bilo je u pismu poslanom u Francuskoj 1283. godine. Nije sasvim jasno o kojoj je sorti riječ, zato što isti naziv vežu uz dva različita vina. Najstariji pouzdan podatak je iz 1711. i iz Njemačke. Zapisano je kako je u slavnoj njemačkoj regiji Pfalz uz Rajnu otkrivena nova loza koju treba zvati ruländer. To je i danas naziv koji se koristi za sivi pinot na njemačkom govornom području.
Sivi pinot daje velika vina u Alsaceu, danas francuskom, nekad baš i ne. Prema bijelom pinotu tamo se odnose kao prema radnom konju. Puno ga ima, ali koriste ga uglavnom kao dopunu drugim sortama, često i u pjenušcima koje zovu Crémant d’Alsace. Najviše bijelog pinota danas ima na sjeveru Italije. Posađen je na više od 5000 hektara što je, za usporedbu, gotovo trećina svih hrvatskih vinograda.
Zagrebačka okolica
U Francuskoj ga ima malo manje od 4000 hektara, u Njemačkoj malo više od 3500, a u Austriji oko 2000 hektara. Kod nas je popularan u okolici Zagreba. Krajem 20. stoljeća gotovo je svaka gostiona u metropoli tvrdila da ima bijeli pinot, a toliko ga se popilo da nam ni svo talijansko, francusko, njemačko i austrijsko grožđe ne bi bilo dovoljno. Ima ga, stvarno, u vinskoj regiji Bregovita Hrvatska, a ponešto i u Istri te Podunavlju, ponajprije u Srijemu.
Jancis Robinson u knjizi Wine Grapes, u kojoj je opisala 1368 vinskih sorata loze, za vina od bijelog pinota kaže kako su među najpotcjenjenijima na svijetu. Daje uvjerljiva bijela vina srednjeg tijela, kratko je opisala. Proteklih je desetljeća i kod nas bilo dobrih primjera kakvo vino bijeli pinot može dati. Među najboljima je bio svakako Bijeli pinto, kako je obitelj Šember iz Pavlovčana pokraj Jastrebarskog prije 20-ak godina nazivala svoje bijele pinote.
Potcijenjen je
Berbe 2005. i 2002. pamte se kao odlična vina, no proizvodili su vrlo male količine i veliki dio se popio na druženjima u vinariji. Obje su doista bile prijateljska, ali uvjerljiva vina. Danas je većina hrvatskih bijelih pinota podatna u mirisu i okusu i idealna za svakodnevno uživanje. Fino se sljubljuju s jednostavnim predjelima, glavnim jelima spravljenih od mesa, ribe i morskih plodova, ali i laganim desertima. Je li to dovoljno? Nije. Ipak je riječ o mutantu crnog pinota, a to je najveća od svih sorata. Ako izostavimo raj(n)ski rizling.
16.12.2025.
Piše:Ivo Kozarčanin