Gramofonske ploče bile su mi prva kolekcionarska strast. Nakon što se to pročulo u široj obitelji, redovito sam pod borom pronalazio šareno umotane velike tanke darove i redovito se razočaravao razmotavši ih. U dobroj namjeri, kupovali su mi najnovija izdanja najpopularnijih pjevačica, pjevača ili grupa, koje uglavnom nisam slušao. Ako me ta glazba i zanimala, ploču bih i tako sam nabavio. Sličan je problem nastao s vinima. Sad odu u najbližu trgovinu, odaberu etiketu koja im se dopadne i stave bocu pod bor vjerujući da će me razveseliti. Ponovno u dobroj namjeri, ali bez razmišljanja da onaj tko se ozbiljno bavi vinima veliku većinu može probati i prije nego što drugi za njih čuju.
S obzirom na to da prema vinu imaju drukčiji stav nego istinski vinoljubac, rijetko pomisle i da se popularnost uglavnom ne može izjednačiti s kvalitetom, a kamoli s posebnošću, što je svakom kolekcionaru najvažniji kriterij za odabir. Ne razmišljaju ni o tome da oni koji doista vole vina ne žele zbirke. Njima vino nije trofej, nego prijatelj u čijem će društvu uživati. A da bi mogli prepoznati tko može kome postati dobar prijatelj, morali bi vina poznavati podjednako dobro kao i onaj kome vino žele darovati, što je uglavnom gotovo nemoguća misija.
Zato je vinoljupcu bolje darovati nešto što je vezano uz vino, a nije tekuće. Čaše su uvijek dobar dar. Tu čak ni cijena nije važna, zato što postoje prilike poput izleta na koje se nose jeftine čaše i kutija sa šest staklenki dobro dođe, ako su pravog oblika. Kakvog? Lako je provjeriti i na internetu. Dobar dar su i dvije skuplje čaše koje će vinoljubac koristiti dok sam kuša ili kad je u intimnijem društvu. Dekanter, pokal u koji se istaču vina koja treba prozračiti, također će razveseliti jer i te se čudesne “naprave” lako razbiju pa ih nikad nije previše. Ako se i ne koristi za istakanje vina, bit će i praktična posuda za skupljanje plutenih čepova koja lijepo izgleda na polici.
Vadičep je, pak, dar s kojim se ne može pogriješiti. Pri tome treba odabrati tip koji se zove waiter’s friend (konobarev prijatelj) ili sommelier knife (sklapa se poput džepnog nožića). Najpraktičniji je, ma koliko se nekome čini kako je lakše otvarati butelje vadičepom s krilcima, odnosno dvije poluge. Svakoga, pa čak i one koji se vinima ne bave ozbiljno, razveselit će i neki originalni stari vadičep kakve se može pronaći među kramom na sajmištima ili sajmovima starina kojih je sve više.
Korisni darovi su i jednostavni mjerni instrumenti, poput mjerača vlage ili toplomjera, s kojima će vinoljubac kontrolirati uvjete u vinskom hladnjaku ili podrumu. Dropstopovi, napravice raznih oblika koje sprečavaju da vino kapne na stol, darovi su koji govore ne znaš točiti onome kome se daruju, a takva poruka vjerojatno nijednom darivatelju nije na pameti. Odličan dar, ali ponovno težak za odabrati, su i vinske knjige. Prije kupnje treba provesti dobru obavještajno-paraobavještajnu akciju u vinoljupčevoj biblioteci: dvije iste knjige o vinu, ma kako dobre bile, nisu neko veselje.
Veselje nisu ni dvije iste boce. No ako se daruje vino, ljepše je da bude u paru za slučaj da jedno miriše po čepu. Iznimka su, naravno, jako skupa vina. No ako je netko spreman dati četveroznamenkasti iznos za dar, radije neka kupi Coravin (gore), čarobnu napravu koja omogućuje istakanje skupog vina malo po malo. Riječ je o igli koja probije čep kako bi ispustila malo vina u čašu, a prazninu u boci ispuni inertnim plinom koji sprečava oksidaciju. Nakon vađenja igle, probušeni pluteni čep se raširi i brzo ponovno zatvori butelju.
15.12.2025.
Piše:Ivo Kozarčanin
