Zakaj bi loše živeli? Pofrigane srdelice, lešani krumpir i prokulice, malo paradajza, ulje sa 100 bodova na Flos Olei i Žilavka Milas 2016. sa 2016 bodova… Tako sam opisao gornju fotografiju, snimljenu u Samoboru sredinom rujna prošle godine, otprilike dva tjedna nakon povratka s prekrasnog vinskog putovanja Dalmacijom i Hercegovinom. Baš je ta Žilavka 2016. vinarije Milas bila povod za odlazak u Humac pokraj Ljubuškog i posjet vinariji Zdenka i Tomislava Milasa. Riječ je o vinu koje mi je prije nekoliko godina konačno potvrdilo veličinu sorte i htio sam obnoviti zalihu. Nisam uspio. Ta berba više nije bila u prodaji. Bile su, naravno, recentnije žilavke jako dobre, ali ne još poput glasovite desetogodišnjakinje. Vrijeme čini svoje…
Uživali smo krajem kolovoza u Humcu u mladosti one iz 2024. godine pa u naznakama zrelosti koje nudi 2021. berba. Kući sam ponio karton Žilavke 2019. kako bih mogao pratiti kakva će biti sutra, prekosutra pa i 2029. godine, kad zrelošću dostigne onu veliku. Iako sam vina sam od sebe sakrio, jedno već nedostaje. Uživali smo u Humcu i u Blatini 2018., hercegovačkom pršutu i siru te, ponajviše, ugodnom društvu. Evo uspomena:
Kakva li će berba 2024. biti 2034. godine? Kušat ćemo…
Sin i otac Tomislav i Zdenko Milas
Pristojne djevojke fotografiraju se uz boce…
…a nepristojni Bakhov sin po bocama ‘prčka’
Vina se nakon bačvica smiruju i sljubljuju u inoksu
Blatina 2022. u bačvicama je…
…a Blatina 2018. zavodi iz boce
Kako se Zdenko Milas smješka kad mu pohvališ vino
Selfie i ostale fotografije: Ivana Pranjić/Cork Croatia
Naslovna: Ivo Kozarčanin