Nisam ništa birao, ušao sam u podrum i vina uzimao napreskokce, svake dvije do tri godine, kao da se ispričavao Ivan Enjingi pokazujući što je donio na kušanje koje su za nekolicinu prijatelja organizirali Suhi i Dropi, odnosno vinski i novinarski bard Željko Suhadolnik te Ivan Dropuljić, direktor festivala VinoCOM. Napreskokce je tako, osim Graševine 2023. koja je aktualna, uzeo berbe 2007., senzacionalnu 2003., 2002., izvanrednu milenijsku 2000. pa 1997. i 1994. Mahom naravno, kasne berbe, kakva je i ta 32 godine zrela. Bilo je oko 40.000 boca, prisjetio se Ivo.
Venje 1998. otvorilo je drugu rundu kušanja. Etiketa se ne vidi, prekrila ju je višedesetljetna prašina, ali miris i okus se vrlo dobro osjete i predivni su. Vino je naprosto nevjerojatno mlado. Podsjetimo, riječ je o prvaku prvog Decanterova ocjenjivanja 2004. godine. Manje se zna i da je tada Graševina 2002. osvojila istu titulu u svojoj kategoriji. Dalje se po Venjima nastavilo uobičajenijim redoslijedom, od mlađih prema starijima: 2015. je aktualna u prodaji, slijedile su 2012., 2010., 2008., 2007. pa 2006., berba koju sam više puta nazvao najboljim hrvatskim vinom. Kušali smo i 2004., 2003. i 2002.
Teško je povjerovati koliko je svježa velika većina tih vina. Podrobnije o njima čitajte uskoro iz pera Lovca na vina Tome Jakopovića. Do tada, pa i poslije, iskoristite svaku priliku za kušanje: popravit će dan, ma kako loš ili dobar bio…
10.01.2026.
Piše:Ivo Kozarčanin
