Kad smo prestajali biti mali i postajali mladi, gotovo smo svi iz generacije 1963./1964. bili zaljubljeni u Cathérine Deneuve. Prekrasna je francuska glumica dva desetljeća zrelija od nas, nitko se tada ne bi usudio reći starija, ali sanjali smo je. Desetljećima smo je sanjali. A sjetio sam je se i na javi, nakon kušanja Graševine 1963. u Esplanadi na radionici Arhivsko blago vinarije Kutjevo. Generacija smo, rođen sam 1964. godine, no u školu sam krenuo s godinu starijima, a to je vino danas zrelo poput nas. Nitko se neće usuditi reći staro, nego zrelo poput glumice iz vremena kad smo mladi mi sanjali o njoj. Sjetim je se povremeno, gledajući stare filmove, sjetio sam se i da je poznata postala ulogom u filmu Cherbourški kišobran, sjetio sam je se i zato što se Cathérine Deneuve rimuje s Grashévine Kutjeuve, no najviše zbog toga što je vino danas, sa šezdesetdvijegodineipol, prelijepo poput nje u filmu Glad, erotskom horroru Tonyja Scotta iz 1983.
Glumila je bogatu vampiricu koja dugovječnost zahvaljuje ljubavnicima. Ljubavnik Cathérine Deneuve nisam bio, ni na filmu, niti u zbilji, ali mogu reći da sam posljednjih pet godina povremeni ljubavnik toj Graševini Kutjevo 1963. Kušao sam je redovito, čini mi se baš pet puta, nikad sam, pa možda i vino svoju dugovječnost zahvaljuje ljubavnicima. Nadam se samo da nećemo završiti poput ljubavnika Miriam Blaylock, kako se Catherine zvala u filmu u kojem su joj partneri bili Susan Sarandon i David Bowie. Ta Graševina 1963. vino je izvan vremena. Ne mogu reći da je sve mlađe, no kao da ne stari. Boja je jača, ali živahna i djeluje kao da joj je 10 godina, a ne 39. Miris je smiren, ne tuče u nos, nego ga miluje i odaje zrelost. Okus je živ, gotovo živahan, otvara se polako, a traje vrlo dugo. To je vino koje se ne pije na (deci)litre, nego na sate, da parafraziram mudrije pilce. I ne zaziva priču, naprosto traži tišinu i vrijeme. Osim što ga treba piti polako, jedno je od onih koje bira i vremenske prilike. Rano proljeće i kasnija jesen su mu primjereni, a sunce draže nego kiša.
Nije naodmet reći da Kutjevo u arhivi ima i Bijeli pinot 1963. U lipnju 2021. bio je izvanredan, a može se kupiti u internetskoj prodavaonici Kutjeva. Cijena? Prava sitnica, rekao bi Sir Oliver: 237,35 eura. Što se arhivskih graševina tiče, toliko stoji i berba 1960. Devet godina mlađu prodaju za 109,50 eura, a Graševina 1960. je 237,25. Ima i ponešto arhivskih vina s kraja prošlog tisućljeća, od sivog pinota, rajnskog rizlinga, muškata ottonela…, s cijenama oko ili ispod 100 eura, a Graševina izborne berbe 1999. stoji 54,75. Naše su vinske arhive uglavnom uništene krajem Drugog svjetskog rata, pa se kao najstarije boce navode Bijeli pinoti 1947. U arhivi Kutjeva, za mog posljednjeg njuškanja, bilo ih je šest (na slici dolje), a još je jedna izložena u zagrebačkoj vinoteci Bornstein.
P.S.: Na radionici Graševina – arhivsko blago vinarije Kutjevo, nakon ove navodno poluslatke iz 1963. s 12,1 posto alkohola i 5,9 grama kiselina po litri, poslužena je odlična Ledena graševina 2018. Ima 181,5 grama neprovrela šećera po litri, 10,5 posto alkohola i divnih 6,6 grama kiselina po litri. Vrlo lijepo klizne niz grlo i ne ostavlja ni trunke sladunjavosti u ustima. Priča je započela vrhunskim graševinama iz berbi 2023., 2022., 2020., 2018., 2017. i 2016. Vina su to koja su bila u redovnoj prodaji i nisu pripremana za odležavanje, a grožđe je s klasičnih položaja Vinkomir, Hrnjevac i Vetovo. Zbog izražene mineralnosti, najviše mi se dopala najzrelija, a odlične su bile i 2022. te 2018.
Fotografije: Bakhov sin i Ivana Pranjić/Cork Croatia
01.03.2026.
Piše:Ivo Kozarčanin
